A1 LogoA1 Logo

Vršnjačko nasilje na internetu

Vršnjačko nasilje na internetu

Što je to 'cyberbullying' i kako ga prepoznati otkriva Monika Nožinić, voditeljica ureda Plavi telefon i cyberbullying radionica za djecu.

Tehnologija je danas postala mač s dvije oštrice, mjesto na kojem korisnici kontinuirano uravnotežuju rizike i mogućnosti koje nudi. Povezani smo svakodnevno, 24 sata na dan, sedam dana u tjednu i bez obzira na to gdje se nalazili, od naših obitelji, prijatelja, suradnika, kolega, vršnjaka, ali i stranaca, dijeli nas samo jedan klik.

S jedne strane, internet je prepun raznih mogućnosti za napredovanje, učenje, osvještavanje važnih sociopolitičkih pokreta i djelovanje; često služi i kao platforma za prikupljanje sredstava za razne plemenite ciljeve. No s druge su strane tu i razne druge opasnosti koje u najvećoj mjeri prijete djeci – od različitih nasilničkih oblika ponašanja, ugroze privatnosti i osobnih podataka djece pa sve do internetskih predatora koji pretražuju fotografije djece na javnim društvenim profilima kako bi ih mogli prosljeđivati na darknetu (mračna strana interneta) ili se njima koristiti za svoje zbirke.

Što je zapravo cyberbullying?

Cyberbullying ili virtualno zlostavljanje definira se kao „uporaba informacijskih i komunikacijskih tehnologija u svrhu namjernog, učestalog, neprijateljskog ponašanja pojedinca ili grupe s namjerom da se počini šteta drugima“.

Većina se definicija nasilja oslanja na tri kriterija: namjeri da se nanese šteta, neravnoteži moći između počinitelja i žrtve te ponavljanju djela. Opseg elektroničkog nasilja ogroman je i uključuje zlostavljanje putem tekstualnih poruka, telefonskih poziva, elektroničke pošte, platformi društvenih mreža ili putem chat soba – u obliku slanja vulgarnih riječi, pogrdnih komentara, objavljivanja lažnih informacija na javnim forumima ili blogovima, hakiranja računa ili prijetnji smrću.

Utjecaj takvih postupaka može biti katastrofalan, a velike posljedice ostavlja na djeci i mladima osnovnoškolskog i srednjoškolskog uzrasta. Cyberbullying duboko odražava probleme iz stvarnog svijeta koji se zatim prenose u virtualni prostor. Vršnjačko nasilje sada više nije ograničeno samo na školska dvorišta i učionice, ulice i kvartove, nego se preselilo na WhatsApp, Viber, Snapchat, Twitter, Facebook i ostale mobilne aplikacije za telefoniranje i slanje poruka, gdje su poruke dostupne većem broju ljudi nego kada se upućuju licem u lice.

Tipovi nasilja putem interneta

Internetsko nasilje odvija se vrlo brzo (poruke i slike dostupne su velikom broju ljudi u kratkom roku) i od njega se ne može pobjeći jer su djeca, putem računala i mobitela, porukama izložena 24 sata na dan.

Počinitelji nasilja putem interneta imaju osjećaj anonimnosti, što im daje veći osjećaj snage i moći, a s obzirom na to da su im namjere često nepromišljene i šale vrlo neumjesne, empatija prema žrtvi elektroničkog nasilja izostaje, jer počinitelj izravno ne vidi posljedice svojeg ponašanja.

Razlikujemo nekoliko različitih tipova nasilja putem interneta:

  1. Iskazivanje ljutnje: slanje ljutitih, neugodnih i vulgarnih poruka, izravno usmjerenih prema osobi ili nekoj online grupi
  2. Uznemiravanje: kontinuirano slanje prijetećih poruka nekoj osobi
  3. Uhođenje putem interneta: uznemiravanje koje pridonosi šteti ili zastrašivanju pojedinca
  4. Klevetanje: slanje ili objavljivanje uvredljivih, neistinitih ili zlih izjava o nekoj osobi drugim ljudima
  5. Maskiranje: preuzimanje lažnog identiteta te slanje ili objavljivanje materijala pod identitetom druge osobe, koju time čine lošom ili potencijalnom prijetnjom drugima
  6. Izdaja i prijevara: slanje ili objavljivanje materijala o osobi koji uključuju osjetljive, privatne ili neugodne informacije, uključujući privatne poruke i fotografije.
  7. Izdvajanje: aktivnosti kojima se osobu namjerno isključuje iz neke online grupe.

Znakovi izloženosti nasilju na internetu

Neki su od najčešćih simptoma koje pokazuju žrtve vršnjačkog nasilja na internetu prestanak korištenja tehnološkim uređajima, izbjegavanje uobičajenih aktivnosti, škole, prijatelja i grupnih okupljanja, nagle promjene raspoloženja, povučenost te izbjegavanje razgovora o svojim aktivnostima na internetu i društvenim mrežama, nesanica i gubitak apetita.